Rojevi

     Što je to roj?

Skup pčela svih starosnih dobi na čelu s maticom majkom svih pčela u njihovoj nastambi bila to vještačka košnica ili duplja nekog drveta nazivamo pčelinje društvo.to društvo može biti manje ili veće.Kada je to društvo izvan nastambe nazivamo ga roj. Rojenje je proces razmnožavanja pčelinjeg društva. Razrojavanje može biti prirodno i vještačko.

     Prirodno rojenje

Da bi došlo do prirodnog rojenja u pčelinjem društvu semorajusteći  određeni uvjeti, a oni se najčešće događaju krajem proljeća ili početkom ljeta. Točno vrijemerojenja pčela ovisi oklimatskim uvjetima i pašnim prilikama kao i od genetskim sklonostimanekog društva ka rojenju. Kada su pašne prilike dobre i košnica se popuni velikim brojem mladih pčela starosti od 14-16 dana, a matica zbog popunjenosti saća medom, polenom i leglom nema gdje više zalijegati, pa je pčele hraniteljice prestanu intenzivno hraniti. Znatno joj se smanji zadak te ojačaju krila. Zbog nezaposlenosti  mlade pčele nemaju što radit i počnu stjecati rojevi nagon. Zapravokritično stanje za stvaranje rojevog nagona nastaje kada u košnici uz obilan unos nektara i polena ima više zatvorenog nego otvorenog legla.  Te mlade nezaposlene pčele koje su u obilju dobro odnjegovanje postaju gospodarice u košnici i počnu izgrađivati matičnjake pri dnu okvira iz kojih će za 16 dana izaći nove matice. Čim ti matičnjaci budu zatvoreni matica se spušta na dno košnice i približi izlazu. Ako su povoljni vremenski uvjeti matica će napustiti košnicu i sa njom će izaći pola pčela svih starosnih dobi. Tada se ispred košnice u zraku vrti roj pčela To traje kratko vrijeme i ubrzo se počnu hvatati u blizini na sjenovitu granu drveta čineći loptu ili bradu. Dok tu čeka glavnina roja mnoštvo pčela se razleti uokolo na sve strane u potrazi za novom nastambom. Ako pčelar nije primjetio roj na vrijeme i naselio ga u novu košnicu, a pčele pronađu novo mjesto gdje će se nastaniti ostat će bez njega jer će pčele otići, a to zna biti i 20 km daleko. Za 5-7 dana iz košnice izlazi i drugi roj ovog puta s mladom maticom. Često i s više matica sestara. Taj roj je duplo manji od onog prvog. Zna se desiti da za nekoliko dana izađe i treći roj. Pa u košnici zna ostati jako malo pčela. Previše izrojeno društvo se teško razvije do zime da bi moglo sebi spremiti zimnicu i samostalno  prezimiti, a kamo li donijeti višak meda za pčelara.

Većina pčelara ne voli prirodno rojenje. Da bi to izbjegli oni pribjegavaju raznim tehničkim mjerama.

     Sprečavanje prirodnog rojenja

Da bi izbjegli rojenje moramo imati matice koje nemaju izražen nagon za rojenje. Ako je matica i njeno društvo sklono rojenju nikakve nam tehničke mjere neće biti od velike pomoći. Takvu maticu moramo zamjeniti drugom koja je izležena od matice manje sklona rojenju. Tek tada možemo sa dobrim uspjehom sprečavati rojenje. To ćemo uraditi tako što ćemo na vrijeme matici proširivati mjesto za leglo novim praznim satnim ramovima. Ako nemamo mjesta za novi ram uklonit ćemo ram s medom ili poklopljenim leglom s pripadajućim pčelama i staviti ga umedišni prostor iznad plodišta. U košnici se uvjek za vrijeme unosa nektara mora nalaziti bar jedan ne izgrađen ramšto zavisi od veličine društva i time ćemo uposliti mlade pčele na izgradnji novog saća i time omogućiti matici proširivanje legla. Znači bitne su dvije stvarikako ne bi došlo do rojevnog nagona kod pčela. 1. matica uvjek mora imati mjesta za polaganje jaja  i 2. uposliti mlade pčele oko odgoja pčela, preuzimanje hrane od pčela izletnica i da tu hranu imaju gdje smjestiti te u izgradnji novog saća.                                                               

   Hvatanje prirodnog roja

Ako se ipak desi da nam izađe neki roj i pritom se uhvati za granu drveta nećemo dozvoliti da nam roj ode. Za njega ćemo pripremiti novu košnicu sa satnim osnovamai sa jedan ili dva izgrađena okvira u kojima nije bilo izleženo leglo koje smo čuvali za medište ili ovakvu priliku. Okvir ćemo namazati s par žlica meda.Tako pripremljanu košnicu donosimo ispodrojailiu njegovu blizinu. Pred krajdana pristupit ćemo stresanju pčelasa grane u hvatač. Najboljejeda to bude platneni hvatač sa metalnim obručem. Zbog svoje male težine rukovanje takvim hvatačemje jednostavno i lako. Stavljajući ga na dugačku motku s njim možemo lako doseći i visoke grane na kojima visi klupko pčela. Postavimo hvatač ispod klupka. Rukom ili s drugom motkom naglim trzajem stresemo roj u hvatač. Prikladnim trzajem hvatača poklopi se njegova polovica obruča preko druge polovice i time jeroj zatvoren u hvataču. Nakon par minuta kada se roj smiri možemo ga iz hvatača istresti direkt u košnicu i napola poklopimo poklopcom i odmaknemo se. Nakon petnaestak minuta sve pčele koje su bile izvan košnice ući će u tu košnicu. Zatvaramo poklopac i košnicu smiještamo na njeno predviđeno mjesto u pčelinjaku. Preko noći matica je već započela s polaganjem jaja Ujutro će pčele normalno izlazeći iz košnice uzeti orjentaciju i nastaviti s radom jer je za njih rojenje završeno.

     Vještačko razrojavanje

Suvremeno pčelarenje ne prihvaća roj s grane   zato što prirodno rojenje obično dolazi pred glavnu pašu ili u tijeku same paše. Tijekom rojenja društvo ostaje na pola pčela, a takvo društvo tada donese vrlo malo ili nimalo meda. Ako su potrebna nova pčelinja društva za razvoj vlastitog pčelinjaka, obnovu izgubljenih zajednica tijekom zimovanja ili za prodaju suvremeni pčelar će pristupiti vještačkom razmnožavanju pčelinjih zajednica pred kraj ili neposredno poslije glavne paše.

Formiranje nukleusa

Nukleusi su male košnice u koje stane obično 5 okvira dimenzija onog tipa košnica s kojim pčelarimo tako da kod manipulacije istim neće biti problema. Nukleus možemo napraviti od standardnog plodišta tako što ga lesonitom pregradimo na dva jednaka djela i tako ćemo dobiti dvostruki nukleus u koji možemo staviti dva društva. U takvom nukleusu tako mala društva lakše prezimljuju. Njih obično koristimo kod prezimljavanja rezervnih matica. Tako prezimljeni nukleusi u proljeće ako mu nismo oduzeli maticu upotrebljavamo za pojačanje proizvodnih društava ili ga pustimo da se razvija u normalno društvo pri čemu ga u adekvatno vrijeme preselimo u veću košnicu. Ako želimo razmnožiti pčelinja društva za svoje potrebe nove zajednice ćemo oformiti u nukleusima. Prije naseljavanja nukleusa moramo osigurati potreban broj oplođenih matica ili zrelih matičnjaka da budu spremni pred kraj ili neposredno poslije glavne paše, a to je kod nas obično bagrem ili livadska kadulja u zavisnosti gdje pčelarimo.Dan prije formiranja nukleusa moramo pregledati sva pčelinja društva na pčelinjaku. Te ih obilježiti iz kojih ćemo društava uzimati pčele i koliko od kojeg društva možemo oduzeti pčela. Tako ćemo sutra ujutro znati iz kojih zajednica nećemo uzimati pčele, a od kojih ćemo formirati jedan, jedan i pol , a od kojih dva roja. Također kod pregleda tih zajednica moramo pronaći maticu i zatvoriti je u kavez, a kavez staviti na satonoše. Pošto smo sve to pripremili ujutro oko 8 sati pristupamo punjenju nukleusa.

Iz jučer pregledanih i pripremljenih društava u nukleus trebamo prenijeti jedan okvir s polenom i pripadajućim pčelama kojeg stavljamo do južne strane unutar nukleusa pa do njega postavljamo tri okvira s leglom svih stadija i pripadajućim pčelama i na kraju okvir s medom i pripadajućim pčelama. Ako prenijeti okviri nisu gusto zaposjednuti pčelama potrebno je stresti pčele sa još jedanog ili dva okvira. U zajednici iz koje smo oduzeli okvire oslobodimo maticu iz kaveza, na mjesto oduzetih okvira stavljamo satne osnove ili ako smo oduzeli cijeli nastavak koji je sada prazan uklanjamo ga i zatvaramo košnicu.

Kada smo formirali sve planirane nukleuse prenesemo ih na novu lokaciju na kraj pčelinjaka na sjenovito mjesto gdje neće preko njih prelijetati pčele iz proizvodnih društava. Letne otvore smanjimo da kroz njih mogu proći dvije pčele, a to je otprilike dva centimetra. Pošto su nukleusi bez matice nakon nekoliko sati u njima nastaje uzbuna jer ne osjećaju maticu. Tada im možemo dodati mladu sparenu maticu.

     Dodavanje mlade sparene matice

Šest do osam sati poslije formiranja nukleusa možemo im dodati kavez u kojem je mlada sparena matica. Postupak dodavanja kaveza ovisi od vrste kaveza u kojem dodajemo maticu. Ako su to kupovne matice one su obično u plastičnom ili drvenom (Benetonovom) kavezu koji ima otvor zatvoren pogačom na čijem se kraju nalazi čep ili navučena plastika ako je kavez plastični. To je potrebno ukloniti, a pogaču probušiti i njoj napraviti rupicu širine tri milimetra, kako bi pčele brže proširile otvor jedući pogaču i tako oslobodili izlazak matice. Kavez stavljamo na satonoše ili između srednjih okvira vodeći računa da otvor sa pogačom bude pristupačan pčelama. Tako postavljen kavez polit ćemo s nekoliko kapljica meda. U prvih 3-4 dana sve novoformirane nukleuse potrebno je prihranjivati sa 150-200 ml razrijeđenim medom ili 50%-tnim šećernim sirupom kojeg pravimo tako što uzmemo 600g šećera i razmutimo s 6dl vode. Tako ćemo dobiti 1l 50% šećernog sirupa. Ako smo matice uzeli sa vlastitog pčelinjaka možemo ih dodati i u pomoću žičanog  Butlerovog kaveza kojeg možemo jednostavno izraditi od krute mreže okca #3 mm. To je žičani kavez dimenzija 50x30x20 mm koji nema mrežu na jednoj od užih strana dimenzija 30×20. Maticu u taj kavez zatvaramo listom novinskog papira i učvrstimo malom gumicom da papir ne spada, a prilikom dodavanja matice na njemu napravimo nekoliko rupica od 3 mm koje će pčele proširiti i tako osloboditi maticu. Ostali postupak je isti kao kod dodavanja matice u Bentonovom kavezu.

     Dodavanje zrelih matičnjaka

Zbog praktičnih razloga nije dobro dodavati matičnjake u veće nukleuse koji imaju više od dva tri okvira osim ako to nije nužno potrebno jer su oni u ovom slučaju i oplodnjaci, a kakva će osobine imati oplođena matica veliko je pitanje. Za dodavanje matičnjaka najbolje je imati četverodijelne nukleuse sa po dva standardna okvira. Prvo ćemo kao i u prethodnom slučaju izvršiti pregled i obilježavanje košnica iz kojih ćemo uzimati pčele te zatvoriti maticu u kavez dan ranije. Formiranje nukleusa u koji ćemo dodati zreo matičnjak razlikuje se po formiranju od nukleusa u koji dodajemo sparenu maticu po tomešto ovaj put ne smije biti otvorenog legla iz kojeg bi pčele mogle povući prisilne matičnjake pa se zna desiti da nam ne prime matičnjak kojeg smo dodali. Koliko god pregledavali okvir s poklopljenim leglom da slučajno nema koja larvica  ili neko jaje u tome možemo napraviti previd iz kojeg pčele mogu kada ga stavimo u nukleus povući matičnjak i time nam uništiti trud i zreo tek dodani matičnjak. Da bi to izbjegli napravit ćemo jedan trik tako što nukleus formiramo tri dana prije dodavanja matičnjaka tako što do južne strane ili pregrade stavimo okvir sa zatvorenim leglom i pripadajućim pčelama, a do njega okvir s medom i polenom te pripadajućim pčelama također ćemo s jednog okvira sa otvorenim leglom stresti sve pčele.

 

Sve tako formirane nukleuse ćemo skloniti kraju na za to predviđeno mjesto. Najbolje je ako je to mjesto odvojeno od glavnog pčelinjaka koje će biti sparivalište matica. Nakon tri dana pregledamo okvire u nukleusima i lako ćemo uočiti i uništiti započete matičnjake. Tada između ta dva okvira možemo dodati zreo matičnjak bez opasnosti da će ga pčele uništiti jer je proteklih dana stvorenoraspoloženje da pčele očekuju matičnjake i uskoro mladu ne sparenu maticu. Tri dana poslije možemo provjeriti izleženost matica i ukloniti ostatke matičnjaka. Ako je matičnjak otvoren pri dnu i na njemu visi komadić voštanog poklopca znak je da se matica u redu izlegla i ne trebamo je tražiti po okviru među pčelama jer nam se može desiti da uznemirimo tek izleženu maticu i da ona prhne iz nukleusa u travu ili na drveće i pri tom je zauvijek izgubimo. Kada smo pregledali i uklonili sveostatke matičnjaka. U sledećih 10 dana ne trebamo ulaziti u pčelinjak jer će matice izlaziti na svadbeni let kako bi se sparile. U tom periodu im treba osigurati mir. Nakon tog perioda matice su počele sa zalijeganjem novog legla pamožemo pogledati kako pojedine matice zaliježu. Iz početka je to malo legla pa ih možemo pregledati nakon dva tjedna kada možemo konačno ocijeniti kvalitetumatice. U manjim nukleusima sa dva okvira teže je ocijeniti kvalitetu matice nego u standardnim 5 okvirnim nukleusa koje pčelari upotrebljavaju za vlastite potrebe, ali u manjim nukleusima matica ranije izlazi na oplodnju.

     Paketni rojevi

Paketne rojeve formiramo za tržište. Oni se mogu upotrijebiti za sve tipove košnica jer ne sadrže okvire ni saće. To su mrežasti kavezi u koji bez problema može stati 1-2 kg pčela, hranilica i kavez s maticom.  Postoje razne vrste takvih kutija, plastične (multi box), drvene čije su bočne strane zamrežene i papirne koje nisu baš praktične za duže transporte zbog slabe ventilacije i male čvrstoće ali su praktične za kraće putovanje za jednu upotrebu zbog niske cijene. Kaveze obično izrađujemo od drveta dimenzija da bez problema mogu stati u polovinu LR plodišta. Dimenzija 15X25X30 cm čije su obje stranice dimenzija 25X30 cm zamrežene krutom mrežom okca #3 mm.

 

Da bi formirali paketni roj moramo da imamo određeni pribor koji nam je potreban za ovu radnju, a on je:

– Ravna podloga

– Vaga.

– Kavez za roj.

– Kavez za maticu.

– Ljevak za stresanje pčela.

– Tegla za sirup.

 

Prije formiranja većeg broja paketnih rojeva isto kao i kod formiranja nukleusa dan ranije potrebno je pregledati i označiti društva iz kojih ćemo uzimati pčele. Pronaći ćemo maticu i zatvoriti je u kavez. Kada smo učinili te radnje istresanje pčela u kaveze teći će brzo i jednostavno. Vagu stavimo na ravnu podlogu na nju kavez, a na njega lijevak. Ako to radimo u 5 mjesecu bit će dovoljno kavez napuniti s 1,2 kg pčela, a za svaki mjesec kasnije treba količinu pčela povećati za 0,5 kg. Kada smo završili punjenje u kavez dodajemo maticu u njenom kavezu i teglu sa šećernim sirupom te prenosimo u hladan podrum da prenoće. Tu ih možemo poprskati mliječnom ili oksalnom kiselinom radi tretiranja od preostale varoe. Vjerovatnost da će tako formirani rojevi prenijeti bolesti je znatno manja nego  rojevi formirani u nukleusima.

     Nukleus ili paketni roj prednosti i mane

Rojevi formirani u isto vrijeme u nukleusu i u paketnom roju s istom težinom pčela pokazali su da se društva brže razvijaju u nukleusu i do 30% i uz posticajno prehranjivanje razviju se do uzimljavanja u srednje jako društvo. Nemaju kritičan period izazvan umiranjem starih pčela. Mana im je što prenose sve bolesti onog društva od kojeg su formirani, a kod dužeg transporta zna doći do gušenja pčela ili do srozavanja saća. Nukleusi su idealni za potrebe vlastitog pčelinjaka. Prednosti paketnih rojeva je ta što rad s njima mnogo lakši jer im je težina 5 puta manja nego nukleusa. Bez problema podnose transport i d 5 dana bez opasnosti od stradavanja pčela. Iz paketnih rojeva mogu se jednostavno naseliti sve vrsta košnica, prijenos bolesti je vrlo mali, ako je roj očišćen od varoe još dok je u kavezu do studenog ili prosinca varoa mu neće zadavati probleme kada ćemo izvršiti tretiranje oksalnom kiselinom. Mane su mu što prilikom naseljavanja u košnicu nema izgrađenog saća pa se tu gubi dosta dana dok pčele izgrade saće i započne intezivan razvoj. Zbog nedostatka legla ubrzo ulazi u kritičnu fazu nedostatka određene skupine pčela što mu usporava daljni razvoj. Da bi do dolaska zime to društvo bilo normalno razvijeno pčelar mora dobro paziti i njegovati košnicu nastalu od paketnog roja. Cjena im je znatno manja od nukleusa.

Pčelarstvo Matić

Pčelar: Stipo Matić,

Vidoši bb, Livno, BiH

Email: stipomatic@gmail.com